Zovem se Nena Bašić, medicinska sestra iz Smedereva. U toku je moja 44. godina radnog staža. Ovim tekstom želim novim koleginicama i kolegama da poželim srećan i dugovečan radni vek.Tekstom pozdravljam kako kolege tako i koleginice, iako ću se u tekstu obraćati damama.
Obatiću ti se sa ,,TI“
da bih ti bila bliža , a ne zbog
nekulture.
Prvi dan na poslu je u neku ruku veliko
uzbuđenje, a takođe i velika neizvesnost. Put u tvoju budućnost, a toliko
nepoznatih stvari. Želja u tebi je jaka
da ostaviš najbolji utisak na šefove, koleginice
i kolege. Posebno ti je stalo da sa
pacijnetima razviješ lep odnos. Ali ,,DA LI“ se stalno vrti po tvojoj glavi. Da
li ćeš im se dopasti, da li će tvoja sudbina zavisiti od njihovih mišljena?
Kakva će reakcija kolektiva biti na tvoj dolazak? Iako to nije objektivno,
prvi utisak je najčešće ono što ostaje i prati čoveka. Tvoj prvi radni dan na
poslu je početak putovanja u nepoznato. Pokušaj da budeš
opuštena , ne dozvoli tremi da ovlada tvojim pokretima. Polako se upoznaj
sa koleginicama i kolegama, lekarima, pokušaj da razumeš o čemu pričaju
i šta se od tebe očekuje. Ulaziš u prostor ljudi koje prvi put vidiš, sa
njihovim ustaljenim navikama i trebaš da
se prilagodiš. Dobrodošla u krug
zaposlenih
U daljem tekstu ću ti izložiti kako bih te ja dočekala.
Neću da tražim da u meni gledaš prijateljicu,
još manje majku ( ona je uvek
blaga prema detetu, oprašta mu iako nije
u pravu). Gledaj me kao učitelja, jer ceo radni vek je škola, tako ćeš najviše naučiti.
Dakle, započela si karijeru medicinske sestre. Početak nije jednostavan, mnoge stvari moraš da deliš
sa novim ljudima. Kako se osećaš, jesi
li se privikla na novu sredinu? Da li te bole noge? Profesija medicinske setre je teška, ako budeš volela svoj posao, tu težinu nećeš da osetiš. U suprotnom ako ovaj posao radiš samo
da bi obezbedila egzistenciju biće ti teško, a takođe i tvojim koleginicama.
Pacijenti će tu najviše da izgube. Znanje stečeno u školi treba da ti koristi u
radu. Što više radiš brže ćeš biti dobra u svemu. Svakog dana ćeš da savlađuješ
nove veštine i automatski sticati samopouzdanje. Nećeš zauvek da ostaneš
početnik tako da naučeno koristiš kad god ti se ukaže prilika. Nauči prioritet,
bez obzira što pacijent u tom momentu insistira da je njegov problem najveći, moraš
da naučiš da sama proceniš. Što god da radiš,
moraš da budeš smirena, panika nikad nije dobra, samo pogoršava stvari i produbljuje
strah. I kad se uplašiš pred pacijentom moraš da ostaneš hladnokrvna.
Ovo ti pišem da bi izbegla mnoga razočarenja
koja sam ja doživela.Papir je uvek veliki izazov, ove reči ovde napisane
često nisam imala prilike a možda i hrabrosti da izgovorim. Možda ću ovde
reći stvari koje sam trebala da
prećutim, ali ostavljam ti da sama
proceniš. Naš posao zahteva ogromnu istrajnost. Sva
aktivnost na poslu koja proizilazi iz
izvršavanja lekarskih zahteva, u našoj profesiji je isto što i osnovna škola.
Tekuće prepreke se javljaju svakodnevno.
Tvoj uspeh će predstavljati uspešno rešene prepreke koje se javljaju u radu.
Najuspešniji u poslu brzo uče kako da savladaju prepreke. U poslu uvek tražiš nova rešanja. Ono što u
radu sa pacijentima VIDIŠ, ČUJEŠ, NA
VREME SABEREŠ I REAGUJEŠ , e to si TI. Moraš da budeš svesna koliko stvari od tebe zavise. Uspeh ima visoku cenu,
razmišljaj dok radiš, odvoji vreme da učiš ( završetak škole nije kraj učenju).
Škola ti je dala osnovno znanje, kroz celu karijeru moraš i dalje
da učiš. Kad kreneš sa nekim poslom pa ga ostaviš i ponovo mu se vraćaš
nekoliko puta, povećavaš vreme za koje
treba da ga završiš.
Možda ćeš doći u
sredinu gde kolege i predpostavljeni nisu motivisani kao ti. Nemotivisane
koleginice ćeš poznati po tome što ne cene tuđe
mišljenje, (najpametnije su), izostaju s posla, non stop kuckaju po
telefonu, veoma su loše u komunikaciji i posebno vole da istaknu ako neko drugi
nešto ne zna.
Da ne bi gubila energiju i vreme dobro
promisli zašto je tako. Kakav je nivo znanja koleginica, kakvi su poslovni
ciljevi službe. Zbog čega nema motivacije za napredak u poslu. Istraži
zašto se protive novim idejama. Tvoju preteranu stručnost i način komunikacije
neke koleginice neće razumeti. Ali zbog toga nemoj da odbaciš svoje
sposobnosti, pokušaj da svoje znanje prilagodiš i podeliš sa njima. Nije mi bilo
lako dok sam sjajne ideje gušila u sebi,
bila sam puna revolta. Taj revolt ne može da se izbriše odmahivanjem glave ili
novim jutrom. Dugo tišti i treba ti vreme da rasteretiš dušu. Ali sam se i tada trudila da ne mrzim, jer mržnja nikom nije
donela dobro. Vreme nekako sve ispravi.
Pisanje
ovih redova je proisteklo iz želje da oslikam
našu profesiju, da ostane slika koju ću rado gledati. Sva dešavanja
tokom rada bila dobra il loša su moja, a na neki način biće i tvoja. Često ćeš
pomisliti ,, e baš me briga“ ali već novi dan će ti reći da sve mora da te
brine.
Često
se pitam, analizrajući svoj radni vek, šta se u stvari promenilo. Bilo je puno
uspeha, ali su se dešavli i neuspesi jer smo verovali da možemo sve, verovali
smo da možemo dobro da radimo i stvari
koje od nas ne zavise. Sa godinama rada se množe uspesi ali i neuspesi.To
je jednostavno sastavni deo svake pa i naše
profesije. Ne radi poslove za koje nisi kompententna, jer ćeš za neuspeh da doživiš i grdnju. Iskoristi pravo i
mogućnost da nešto promeniš, ali nikad po ceni da naudiš pacijentu
Nemoj
da padneš pod uticaj hijerarhiskih moćnika. Ako je njemu toplo onda je i tebi,
ako je on gladan i tebi se nešto grika.
Vlast daje moć, ali poštovanje se stiče.
Šta da ti kažem često ćeš morati da se boriš da bi se neke stvari izmenile. Međutim
tvoja je dužnost da se vodiš razumom i interesima pacijenata.
Ono što
nikad nemoj da zaboraviš, koliko god bio dobar kolektiv i u njemu koleginice, niko neće da radi umesto
tebe, jer ,,znanje se ne dobija, znanje se otima”.
Na kraju
bih ti poručila.
Dužnost će
ti biti da dobro radiš, učiš, razumeš. Ali iskoristi i svoje pravo da u
životu uživaš, srećno.