Популарни постови

петак, 25. мај 2012.

Medicina u Srbiji kroz vekove




Medicina u Srbiji kroz vekove








U zgradi Srpskog lekarskog društva,Džordža Vašingtona 19,otvorena je 27 marta 2012 godine stalna postavka Muzeja nauke i tehnike-Odeljenja Muzej Srpskog lekarskog društva.Autor izložbe je dr Jelena Jovanović Simić,a autor postavke Zoran Đorđević,akademski slikar.


Muzej Srpskog lekarskog društva osnovan je 1955 godine na incijativu prof.dr.Vladimira Stanojevića,lekara i istoričara medicine.Muzej ima tradiciju prikupljanja i čuvanja medicinskih predmeta.
















Najstariji eksponat  na izložbi je lakatna kost Kromanjonca sa saniranim prelomom,procenjena starost preko 7000 godina.

Izložba obiluje dokumentima,fotografijama, medicinskim instrumentima i prikazuje razvojni put zdravstva i medicine u Srbiji. Obuhvata formiranje lekarskog kadra i osnivanje prvih bolnica,karantina,apoteka.


Srpsko lekarsko društvo je osnovano 1872 godine i do otvaranja medicinskog fakulteta je bilo jedino mesto za usavršavanje lekara.







Izložbom su obuhvaćena velika medicinska dostignuća 19 veka,anestezija,antisepsa i asepsa,uvođenje rengenskih zraka...

O otvaranju  Medicinskog fakulteta svedoče  dokumenta, publikacije..... medicinski uređaji i aparati sa kojim su radili  lekari 20 veka.









Ovde možete da vidite originalne instrumente izrađene po idejama naših lekara.







Pribor čuvenog Srpskog akademika Save Perovića


 

Fiksatori za kosti, aparatura profesora Mitkovića



Izložba je otvorena svakog radnog dana  od 10-17 sati osim ponedeljkom,ulaz slobodan

петак, 11. мај 2012.

Profesija medicinske sestre/tehničari



Mojim dragim koleginicama i kolegama čestitam  12 maj Dan sestrinstva!!!!!!!!!!!!







         zanimanje smo dobile redovnim školovanjem
         mnoge od nas su započele karijeru  sa obaveznim belim borosanama
         plave haljine sa uštirkanom  kragnom i belom  keceljom preko
         neizostavnom uštirkanom kapom
         kolege su morale samo kapu,borosane i kecelje prepustiše nama
         pantalone su bile nezamislive na našim radnim mestima
         danas retko imate priliku da vidite sestru u suknji, pantalone su pokazale svoju praktičnost



KO SMO????????

         Medicinske sestre/teh su motorna snaga  zdravstva
         od  medicinskih sestara/teh se uvek tražilo više nego od drugih profesija
         Nosioci smo najvećeg obima posla(nega,administracija, socijalna funkcija, komunikacija)
         med sestre/teh su hijerarhiski rangirani
         pacijentu pre lekara prilazi sestra, koja mora da ima određene komunikacione sposobnosti da animira pacijenta na saradnju
        odeljenska sestra/teh obezbeđuje kontinuitet nege i vodi urednu dokumentaciju
        doktor posećuje,pregleda i prepisuje lečenje,a pored pacijenta je sestra/teh
                          



RAZVITAK DRUŠTVA I PROFESIJA

          Profesija medicinske sestre se razvijala sa razvitkom društva
         ovladali smo novim metodama, savremenom opremom
         usvojili smo pojmove,edukacija,evaluacija,
          prezentecija,implementacija.
         razvijamo pozitivnu komunikaciju (intrepersonalnu,s pacijentima)
         međutim ono što se nije promenilo je zavistan rad od postojećih zakona, predpostavljenih,sestara od svojih saradnika, propratnih službi





ZAVISNOST PROFESIJE

         Sestrinsku profesiju često prožima strah od pretpostavljenjih  a izazvan je nepoznavanjem svojih prava.
         Poštovanje bez obzira na mesto na hijerarhiskoj lestvici pruža medicinskoj sestri/teh doživljaj vrednosti, nje kao ljudskog bića
         Odluku o radnom mestu donose drugi (volite  hiruške grane i tu bi ste sebe najviše dali ,ali vas raspodele da radite na internističkom odeljenju).
         U profesiji medicinske sestre ne postoji izbor koga će negovati(da li su pacijenti čisti,prljavi, vaspitno zapušteni, s različitim stavovima, obrazovanjem)
          Posao je težak ,stresan,svakodnevno gledamo  bol  pacijenata



KAKO I ZAŠTO
U poslu  ne smemo da se oslonimo  samo na „kako“, moramo  da znamo „zašto“ baš tako da radimo…..da bi smo znali kako ,,učimo,,da bi smo znali ,,zašto,  pitajmo……




понедељак, 30. април 2012.

Dobar Imunitet





Retko se desi da govorimo o zdravlju,a da ne pomenemo da je bitno da imamo dobar imunitet.

Šta u stvari znači pojam dobar imunitet.


Sposobnost organizma da se odupre i odbrani od infekcija i bolesti predstavlja imunitet.Funkcija imunog sistema je da štiti organizam od svih činilaca koji mogu da naruše zdravlje.




Sa imunitetom se rađamo(urođeni) i stičemo ga i negujemo tokom života(stečeni).

 Imunitet se takođe deli na: aktivni i pasivni.

-Aktivni imunitet se stvara u organizmu putem antigena(podstiče proizvodnju antitela) i traje ponekad ceo život.Napad raznih patogena ,pokreće organizam na proizvodnju antitela i na taj način se borimo protiv bolesti.To je prirodno stečen imunitet.Medjutim možemo i na veštački način da ga aktiviramo.To se postiže davanjem vakcina.

-Pasivni imunitet ne traje dugo i prirodnim putem ga majka u toku trudnoće prenosi na dete,a takodje i tokom dojenja(zato je bitno da beba sisa).Pasivno veštački imunitet se postiže davanjem seruma (gotova antitela).




Imuni sistem čine sledeći organi:

-limfni čvorovi



-slezina smeštena u  gornjem levomdelu stomaka)



-timus(grudna žlezda)



-krajnici(smešteni simetrično pri dnu nepca) i adenoidi(sačinjeni od limnog tkiva i smešteni u gornjem delu ždrela)




Svi su oni povezani sistemom limfnih sudova,kojima teče limfa(bezbojna tečnost u kojoj se nalaze linfociti-vrsta belih krvnih ćelija, koja ima glavnu ulogu u stvaranju antitela.

 
Tokom života je jako bitno da jačamo imunitet.

To ćemo postići ako uspemo da:

-smanjimo stres,fizički što više budemo aktivni

-unosimo zdrave namirnice

-koristimo prirodne preparate 
(med, polen, propolis, šargarepa, cvekla, jabuka, limun)

-ne zaboravimo blagodeti mleka i mlečnih proizvoda

-spavajmo dovoljno

-ako je moguće odreći se poroka





Zdravi smo onoliko koliko je jak naš imunitet !!!!





четвртак, 5. април 2012.

7 april-„Starenje i zdravlje: Zdravlje dodaje život godinama.




 Ovogodišnji Svetski dan zdravlja, 7.april je posvećen starim osobama i njihovom zdravlju i akcije se sprovode pod sloganom „Starenje i zdravlje: Zdravlje dodaje život godinama.




 U okviru ove tematike u vašim mestima stanovanja će biti organizovane različite manifestacije koje bi bilo dobro da propratite bez obzira koliko godina imate.
Prosečan ljudski vek je produžen, a samim tim se povećava broj starijih osoba.Starenje je vezano sa samim rođenjem. Svakodnevno starimo. Iz tog razloga je jako bitno kakav ćemo život voditi i na koji način negovati svoje zdravlje. Razvoj društva i napredak tehnologije istovremeno unapređuje  i uništava zdravlje čoveka. Na nama je da uvidimo šta je korisno ,a šta štetno po naše zdravlje.
Zdravstvene probleme koje imamo u detinjstvu i  mladosti , a ne uspemo adekvatno da ih saniramo u kasnijim godinama se samo produbljuju. Genetske bolesti koje tokom života  držimo pod  kontrolom neće nam otežavati starost.



 Da bi doživeli duboku i  zdravu starost moramo se za nju boriti  i  negovati lično zdravlje. Izloženi smo faktorima rizika koje moramo prepoznati i otkloniti a to znači: pravilno da  se hranimo, po mogućstvu izbegavamo alkohol i pušenje,kontrolišemo stres, fizički  smo  aktivani, da stvaramo   i  negujemo zdravu porodicu,na random mestu da stvorimo prijatnu atmosferu.



 Posebno bih naglasila da se o strosti ne treba da mislimo samo kad ostarimo ,nego  se za nju treba pripremiti.Pored već navednog da se brinemo o svom zdravlju tokom života se moramo angažovati na pobolšenju  uslova za starije osobe jer jednog dana smo mi STARI, a tad će nam biti teško zašto nešto nismo uradili  za stare tokom svog života.
Sredina u kojoj živimo može uz vaše angažovanje da bude lepo sređena,organizovan život starijih osoba nikome neće biti na štetu.Budite učesnik  i inicijator raznih akcija za pomć starima.


Pridružite im se na izlete koje organizuju,videćete kakvo je to druženje, koliko pozitivnosti  posle takvog druženja osećate i koliko to doprinosi vašem zdravlju.Na random mestu starije kolege nemojte smatrati  ,,ispušenom lulom,, nego ih uvažavajte  i učite od njih.



              Starimo zdravo…živimo dugo!!!!!!!!!!



среда, 4. април 2012.

Žrtva Velikih boginja- medicinska sestra Dušica Spasić


Dušica Spasić rođena 1951.godine ,medicinska sestra, umrla 24 marta 1972 godine. od Variole vere.
Mlada  medicinska sestra Dušica nije ni mogla da zamisli da će njena posvećenost poslu, veoma brzo prekinuti njenu karijeru i ugasiti njenu mladost.


U vreme epidemije Velikih boginja radila je u Intezivnoj nezi na Prvoj hiruškoj klinici u Beogradu. Kakva  je tada politika vođena nema  svrhe sada nagađati ali činjenica da jedan zdravstveni radnik nije vakcinisan obaveznom vakcinom mora pasti na teret tadašnjeg rukovodstva klinike.
Dušica je živela u Resniku sa svojom porodicom, roditeljima i bratom.Sahranjena je takođe u Resniku, tajno uz prisustvo samo predsednika mesne zajednice. Od čega je umrla saznalo se tek tri dana posle smrti kad su dobijeni rezultati sa  instituta Torlak.Njena porodica je smeštena u karantin,a za smrt svoje ćerke i sestre saznali su tek po izlasku iz karantina.

Kroz šta je prolazila ova mlada devojka pročitajte deo priče dr Ane Gligić koja je Dušici uzela uzorak  krvi i  postavila  dijagnozu;

,,Dana 22. marta, pozvana sam u Infektivnu kliniku u Beogradu da pogledam jedan slučaj. Na sreću, to nije bila variola vera. Međutim, u sobi prekoputa čula sam da neko jauče na sav glas. Pitala sam infektologa ko je to. Rekao mi je da je to jedna medicinska sestra koja ima napad žuči. Rekla sam da želim da je vidim. Bila je to medicinska sestra Dušica Spasić. Iz usta joj je išla sukrvica. Odmah sam posumnjala da je reč o varioli veri. I to najtežem obliku. Znala sam da će umreti. Predložila sam da uzmemo krv i da pokušamo da izolujemo virus. Dušica je već umrla kada smo iz njene krvi uradili izolaciju i utvrdili 21.750 virusnih čestica u kubiku krvi. Zamislite koliko je to u litru krvi... Nije joj bilo spasa - kaže dr Gligić.,,


Požrtvovanost Dušice Spasić zbog koje je postala i žrtva  virusa nisu ostali nezapamćeni. Posthumno, Dušica je od predsednika SFRJ Josipa Broza Tita dobila orden zasluga za narod sa srebrnim zvezdama.
1982 godine Goran Marković je snimio film o epidemiji Variole vere.Tu je koristeći filmsku slobodu, lik medicinske sestre koja takođe umire u filmu od variole prikazao nedolično.Pošto je tematika filma bila epidemija koja se stvarno dogodila, logično je što mnogi lik sestre iz filma poistovećuju sa likom Dušice Spasić. Iako film ima veliku umetničku vrednost on je na neki način omalovažio njen lik a njenoj porodici naneo bol i tugu.


U znak protesta, medicinske sestre su stale u odbranu svoje koleginice, a i profesije.Na neki način su pokušale da rehabilituju lik Dušice Spasić Od 2004 godine, Udruženje medicinskih sestara i tehničara „Sestrinstvo“ i časopis „Viva“ ustanovili su nagradu „Dušica Spasić“, kojom se svake godine pohvaljuje rad medicinskih sestara. Takođe, ulica u kojoj se nalazi porodični dom nazvana je ulica Dušice Spasić.



Kako bi se sve dogodilo da je vakcina data na vreme…Dušica bi nam sada pričala kako je bilo za vreme epidemije!!!!!!!!!!!

субота, 24. март 2012.

Licem u lice sa Variolom verom





Pre četrdeset godina u tadašnjoj Jugoslaviji je izbila epidemija Variole vere(velike boginje).Bolest je  u zemlju  uneo Albanac  Ibrahim Hoti iz Đakovice, koji se vratio sa hadžiluka u Meki(16.02.1972 godine).On je imao blage simptome bolesti jer je bio vakcinisan tako da se u početku nije znalo od čega boluje.Njegov komšija Latif Musa je takođe oboleo, a nekoliko dana kasnije umro u Beogradu. Musa je prvo primljen u bolnicu u Čačku, lečen je Penicilinom,stanje mu se pogoršalo pa je prebačen u Beograd gde je umro. Mislilo se da je smrt nastupila od reakcije na Penicilin, ali kad je oboleo njegov rođeni brat, onda se došlo do zaključka da se radi o Varioli veri. Virus je izolovala doktorka Ana Gligić u  martu mesecu 1972 godine kad je i proglašena epidemija.


U zemlju je uvedeno vanredno stanje,uvedeni su karantini,a kompletno stanovništvo je vakcinisano.Uz pomoć Svetske zdravstvene organizacije epidemija je suzbijena krajem maja.Od ove bolesti je obolelo oko 200 osoba,a 35 je umrlo.To je bio poslednji slučaj ove bolesti u Evropi.




Svetska zdravstvena organizacija je virus Variole vere u maju mesecu 1981 godine proglasila zvanično iskorenjenim.Samo dve labaratorije u svetu(U Americi i Rusiji) zvanično su zadržale uzorke virusa i zalihe vakcine.




Šta se dešavalo u tim danima za "Politiku" svedoči, primarijus dr Radmilo Petrović, danas u penziji, tada epidemiolog Instituta "Torlak". 
 (Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Politika" od 15.03.2012.)

– Negde oko podne, kada smo znali da je virus potvrđen i da je to tajna, pitao sam se da li da kažem supruzi, takođe lekaru. Ipak, ćutao sam, a radio Vašington u 18 sati toga dana objavio je da je potvrđen virus variole vere i da postoji epidemija na Kosovu – priseća se dr Petrović.
Prema zvaničnim podacima u epidemiji je obolelo 175, a umrlo 35 osoba.
– Kakvo je stanje bilo, žrtava je moglo da bude mnogo više. Prva pogrešna pretpostavka je bila da imamo više od 85 odsto vakcinisanog stanovništva, a bilo ga je daleko manje. Druga greška je propust u dijagnozi, koji su napravili dermatolozi, od Đakovice, preko Novog Pazara i Čačka do Beograda – smatrali su da pacijent ima alergiju – kaže dr Petrović.
On se seća da su tada zavladali panika i haos, a i tadašnji rukovodioci su zakazali. Plašili su se i dr Petrovića, koji je uzimao krv za analizu od osoba za koje se sumnjalo da su bolesne, tako je tadašnji ministar zdravlja odbio da se rukuje sa njim. Posle registrovanja većeg broja obolelih na Kosovu počela je masovna vakcinacija: za samo mesec i po dana vakcinu je dobilo 18 miliona ljudi, od 21 milion koliko ih je tada bilo u celoj Jugoslaviji.
– I ovaj broj vakcinisanih govori koliko smo bili u panici i koliko nismo bili sigurni u izvor i puteve širenja epidemije. Zato smo svesno žrtvovali veliki broj osoba koje su mogle da dobiju komplikacije posle vakcinacije. Čak je bilo i umrlih od vakcine – kaže dr Petrović.
Profesor dr Jugoslav Pantić (80), anesteziolog u penziji, kaže za "Politiku" kako se živo seća tih dana kada je kao dežurni lekar u Beogradu zbrinuo pacijenta iz Novog Pazara.
– Kako bolest počinje slično kao grip, sa visokom temperaturom, dobijao je penicilin. Promene na koži proglašene su alergijom. U međuvremenu stiže kod mene zbog krvarenja iz creva. Te noći kada me je sestra pozvala, onako umoran, nisam stavio masku. Imao sam kratke američke slušalice, pa sam bolesniku prišao blizu glave. Taj bliski kontakt bio je koban. Variolom smo se zarazili medicinska sestra, bolničar koji ga je primio, garderober koji ga je presvlačio i ja – mi koji smo bu bili najbliži – kaže dr Pantić.
Pacijent je narednog dana umro.
– Tih dana, tačnije 17. marta, osmog dana od ovog događaja, slavio sam rođendan sinu. Sutradan sam bio dežuran, a osetio sam prve znake bolesti – jezu, drhtavicu, temperaturu i odlučio sam da se više ne vraćam kući. Dobro sam uradio, jer u međuvremenu je stigla sestra Dušica sa mog dežurstva u strašno teškom stanju. Bilo je jasno da je reč o varioli. Odvezena je u planinarski dom "Čarapićev brest" na Avali, gde je bio karantin. Još nije bila proglašavana epidemija i to je bio veliki propust vrha države – smatra dr Pantić.
Kroz dva dana u "Čarapićev brest" odlazi i dr Pantić, a u vožnji do tamo od vozača saznaje da je sestra Dušica umrla.
– Atmosfera u "Čarapićevom brestu" je bila užasna. Niko nije smeo da priđe objektu bliže od 50 metara – kaže dr Pantić.
Po Pantićevim rečima, postojala je totalna medijska blokada:
– Moja žena nije znala šta se zbiva sa mnom, a u novinama tadašnji ministar zdravlja davao je izjave "Variola iza sedam brava". Moju ženu su zvali tri puta da joj izjave saučešće.
Profesor dr Mihajlo Mitrović, hirurg i dugogodišnji direktor Urgentnog centra, takođe se i danas seća svakog dana provedenog u karantinu, u samoj klinici, na mestu gde se nalazi današnja Urološka klinika u Birčaninovoj ulici.
– Bilo je nervoze i pobune kada su sve hteli da nas prevezu u motel "Hiljadu ruža". Dobijali smo lek marboran, od kojeg se povraćalo. Ekipe sa Infektivne klinike dolazile su u skafanderima i odvajale one sumnjive – priseća se dr Mitrović.
On kaže da su poseban problem bili kontakti sa porodicama.
– Država je napravila čitav niz propusta. Ulazili smo i u jedan etički problem, kako podeliti lek kojeg nismo dobili u dovoljnoj količini. Svoj lek sam dao supruzi i mom sinu od četiri godine – kaže dr Mitrović.














среда, 29. фебруар 2012.

Ceh plaćaju pacijenti, ali i zdravstveni radnici


Na ovaj tekst me podstakla TV emisija Olivere Kovačević ,,Da možda Ne,,od 23.02.2012
Tema ove emisije je bila ,,Ko plaća ceh,,




Ceh plaćaju pacijenti, ali  i zdravstveni  radnici

Svakodnevno smo zatrpani vestima o nemogućnosti overe zdravstvene knjižice.
Poslodavci jednostavno ne mogu da naplate svoja dugovanja,ne uplaćuju osiguranje.Ministar je rekao da  svi moraju da dobiju zdravstvenu zaštitu.
Nameće se pitanje da li poslodavci imaju overene knjižice, ili njima nisu potrebene jer se leče u privatnom sektoru.


Šta sve pacijenti treba da prežive u čekanju da se ove dileme razreše.Kakve neprijatnosti doživljavaju zdravstveni radnici  u komunikaciji sa njima.Ko su medicinske sestre,  da im kažu da nemaju pravo na besplatan pregled jer im knjižica nije overena.

Nedavno je obelodanjena informacija o prekobrojnim u zdravstvu (sitnica 13600 radnika,ko su i gde se kriju).

Kad se nađete u zdravstvenim ustanovama,stalno čujete da morate malo da sačekate jer nema dovoljno lekara,medicinskih sestara,a bogami ni pomoćnih radnika.

Nameće se pitanje kakvu uslugu dobijate,ako njih nema dovoljno.Ko ima pravo da vam zakida na kvalitetu usluge, smanjivanjem broja zaposlenih?????



Šta rade tih 13 600 preobrojnih,koliko oni crpe vaše osiguranje.

Nasuprot ovome u medijima smo bombardovani informacijama o velikom broju  lekara,medicinskih sestara i zdravstvenih radnika koji su potrebni za normalno funkcionisanje zdravstvenih ustanova.



Kako ono sada funcioniše????

Pacijenti su strpljivi,ko ima overenu zdravstvenu knjižicu čeka da dobije mesto na nekoj listi za zakazivanje,pa nije strašno ako je idućeg meseca termin.

Ko nema ispravan ovaj dokument dovija se na sve načine,gde je jeftinije u dražavnu ili privatnu ustanovu...ko li misli o kvalitetu zdravstvene usluge.


A  lekari, sestre,zdravstveni radnici,pomoćno osoblje,kako oni da pruže dobru uslugu...ako rade na više radnih mesta istovremeno.

I na kraju CEH plaćamo svi....