Moje starenje,moja priča
Prvi oktobar je medjunarodni dan starijih osoba.Svetska zdravstvena organizacija svake godine povodom ovog dana organizuje dogadjaje čiji je cilj da se podigne svest o starenju i ujedno prezentuje programe koji će širiti vest o starenju.
Toliko o prvom oktobru a ja ću u ovom postu pričati svoju priču o starenju.
Žureći da odrastemo,škola da se završi,juriš da dodješ do dobrog posla.Onda si ispred velikog životnog ispita-izabrati braćnog partnera po svojim merilima.A dani se nižu.Sve to proživljavaš i sa svojom decom.Život ti je jedno veliko delo,stvaraš ga godinama.Stalno ti nešto nedostaje,trudiš se da to pronadješ.Usavršavaš tvoje delo i ono samo po sebi dobije ime,,STAROST,,
Prirodno je stariti i zbog toga ne treba plakati.Citiraću našeg Duška Radovića,koji eto živi i posle svoje smrti.
,,Vreme prolazi,starimo i odlazimo polako.Najpre smo izgubili četvrtog za poker,pa trećeg za preferans,pa drugog za domine i tabliće.Ostali smo sami i sad otvaramo pasijans da vidimo šta će biti sa nama.,,
Starenje,tugu ne treba da stvara.Svoj život u starosti ne treba da prepustiš drugima,samo potraži neophodnu pomoć.Promoteri mladosti,kao što je kozmetička industrija već tokom našeg života nas bombarduju da ostanemo večno mladi i da ne smemo da ostarimo.To je jedan od primera kako se stvara negativan odnos prema starenju i starim ljudima.Starost ne treba da vezuješ za bolest,jer kako ćeš stariti zavisi kakav si život vodio.Ako ceo život nisi izbegavao faktore rizika,moraćeš u starosti da preuzmeš odgovornost za svoje zdravstveno stanje.
O svom starenju nemam negativan stav.Ono je za mene zbirka svih mojih uspeha i neuspeha.Ako ti je dan ispunjen,nemaš osećaj da si za jedan dan stariji,samo si zadovoljniji.Svoju mudrost,znanje i veštine koje su sa godinama sazrevale prenosim mladjim generacijama, jer neke stvari se više ne uče u školi a neke se nikad nisu ni učile.
Starim polako,uskoro počinju penzionerski dani i oni me definitivno proglašavaju starom osobom.To je dar Božiji.Toliko ljudi nije doživelo starost i zato joj se radujem.
Starite polako,otvorite svoje pasoše-prisetiete se svih divnih putovanja, svoje albume sa fotografijama listajte kao dnevne novine,imate čega da se sećate, budite ljubazni, topli, mudri...nemojte da dozvolite savremenom društvu da vas odbaci, proglasi slabim i zavisnim osobama ,da pravite gužve u bolnicama i ambulantama...